Svijet strahuje od poteza Irana koji bi mogao izazvati apokalipsu: “To je kao upotreba nuklearnog oružja”
U državama Perzijskog zaljeva posljednjih dana raste zabrinutost da bi ključna infrastruktura za opskrbu pitkom vodom mogla postati meta u eskalaciji sukoba s Iranom. Dok su nafta i plin desetljećima...
U državama Perzijskog zaljeva posljednjih dana raste zabrinutost da bi ključna infrastruktura za opskrbu pitkom vodom mogla postati meta u eskalaciji sukoba s Iranom. Dok su nafta i plin desetljećima simbol moći i bogatstva regije, stručnjaci upozoravaju da je voda zapravo najosjetljiviji i najvažniji resurs za opstanak milijuna ljudi u pustinjskim državama.
Ključne točke
Upravo zato sve više analitičara upozorava na scenarij koji bi mogao imati dramatične posljedice za cijelu regiju.
Život u pustinji ovisi o umjetnoj vodi
Za mnoge stanovnike Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Kuvajta i Bahreina desalinizacija je doslovno pitanje opstanka. Riječ je o procesu kojim se morska voda pretvara u pitku uklanjanjem soli i drugih nečistoća.
Bez tog tehnološki zahtjevnog procesa moderni gradovi poput Dubaija, Abu Dabija ili Dohe praktički ne bi mogli funkcionirati.
Stanovnica Emirata, koja je željela ostati anonimna, opisala je svakodnevni strah koji se pojavljuje u trenucima napetosti u regiji.
“Na kraju dana, mi smo ipak u pustinji”, rekla je.
Dodala je kako nafta i plin možda pokreću gospodarstvo, ali da je voda “temelj našeg opstanka”.
Incident koji je podigao alarm
Napetosti su dodatno porasle nakon što su vlasti u Bahreinu objavile da je iranski dron oštetio postrojenje za desalinizaciju, iako opskrba vodom nije bila prekinuta.
S druge strane, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Arakči optužio je Sjedinjene Američke Države za napad na postrojenje za desalinizaciju na iranskom otoku Kešmu.
Prema njegovim riječima, taj je napad pogodio oko 30 sela i predstavljao, kako je naveo, “opasan potez”. Američke vlasti odbacile su te tvrdnje.
Ova razmjena optužbi dodatno je otvorila pitanje sigurnosti stotina postrojenja za desalinizaciju koja osiguravaju pitku vodu za oko 100 milijuna ljudi u regiji.
“Kraljevstva slane vode”
U posljednjih nekoliko desetljeća države Zaljeva razvile su ogromnu mrežu postrojenja za desalinizaciju. Analitičari ponekad te zemlje nazivaju “kraljevstvima slane vode” jer su postale globalni lideri u proizvodnji pitke vode iz mora.
Proces je, međutim, iznimno skup i zahtijeva ogromne količine energije, koja se u velikoj mjeri dobiva iz fosilnih goriva.
Ovisnost o toj tehnologiji u nekim državama doseže gotovo potpunu razinu:
- Kuvajt i Oman – oko 90 % pitke vode dolazi iz desalinizacije
- Bahrein – oko 85 %
- Saudijska Arabija – oko 70 %
Veliki gradovi regije gotovo su potpuno ovisni o takvoj opskrbi.
Strah od novog oblika ratovanja
Stručnjaci upozoravaju da bi namjerni napadi na vodnu infrastrukturu predstavljali ozbiljno kršenje međunarodnog prava.
Ako bi takvi napadi postali dio vojne strategije, posljedice bi mogle biti dramatične.
Prema analitičarima sigurnosti vode, zemlje Zaljeva imaju zalihe vode za svega nekoliko tjedana, što znači da bi dugotrajan prekid rada postrojenja mogao brzo izazvati humanitarnu krizu.
Presedani već postoje
Iako takav scenarij mnogima zvuči nezamislivo, povijest pokazuje da je voda već bila meta u sukobima.
Tijekom Zaljevskog rata 1991. Irak je ispustio ogromne količine nafte u Perzijski zaljev, što je ozbiljno ugrozilo rad desalinizacijskih postrojenja.
Kuvajt je tada bio prisiljen tražiti međunarodnu pomoć, a pitka voda dopremana je stotinama cisterni i kamiona s flaširanom vodom iz susjednih država.
Promjena pravila ratovanja
U posljednjem desetljeću, upozoravaju stručnjaci, napadi na infrastrukturu postali su sve češći.
Vodna infrastruktura posebno je ranjiva jer je ključna za civilni život.
Analitičari navode da su vodovodi, brane i sustavi za opskrbu vodom sve češće meta u modernim sukobima.
“To je, nažalost, postalo trend”, rekla je Marwa Daoudy, izvanredna profesorica međunarodnih odnosa na Sveučilištu Georgetown. “Voda se pridružila dugom popisu meta i oružja rata.”
Rizik nije samo vojni
Osim izravnih napada, stručnjaci upozoravaju i na druge prijetnje.
Postrojenja za desalinizaciju često se nalaze uz elektrane, luke ili industrijske komplekse, što ih čini ranjivima na slučajna oštećenja tijekom napada na obližnju infrastrukturu.
Dodatni problem predstavljaju kibernetički napadi. Američke vlasti su 2023. objavile da su iranski hakeri pokušali upasti u sustave vodne infrastrukture u nekoliko saveznih država.
Koliko bi brzo nastala kriza?
Iako države Zaljeva imaju određene strateške zalihe vode, stručnjaci upozoravaju da bi ozbiljno oštećenje velikih postrojenja moglo izazvati lančanu reakciju.
Gradovi poput Rijada, Abu Dabija ili Dubaija ovise o nekoliko ogromnih desalinizacijskih kompleksa.
Ako bi takva postrojenja bila teško oštećena, njihovo ponovno pokretanje moglo bi trajati tjednima ili čak mjesecima.
Posljedice bi uključivale:
- ograničenja potrošnje vode
- zatvaranje vodeno intenzivnih industrija
- smanjenje poljoprivredne proizvodnje
- restrikcije u svakodnevnom životu stanovništva
Granica koju mnogi smatraju “crvenom linijom”
Analitičari smatraju da bi koordinirani napad na desalinizacijska postrojenja predstavljao dramatičnu eskalaciju sukoba.
Takav potez imao bi ne samo gospodarske nego i snažne političke i psihološke posljedice.
Prema riječima jednog stručnjaka za Bliski istok, napad na sustav koji osigurava pitku vodu milijunima ljudi bio bi potez s razmjerima kakvi se rijetko viđaju u modernom ratovanju.
“To je zaista krajnje ekstremna strategija”, rekao je, dodajući da bi političke i psihološke posljedice bile razmjera koje je teško i zamisliti.
Kako sukob na Bliskom istoku ulazi u sve napetiju fazu, stručnjaci upozoravaju da bi infrastruktura koja omogućuje život u pustinjskim megagradovima mogla postati jedna od najosjetljivijih točaka cijele regije.
