Mnogi misle da je banana najslađe voće, ali jedna popularna namirnica ima još više šećera

Voće se često smatra zdravijom alternativom slatkišima, a mnogi ga svakodnevno uključuju u prehranu upravo zbog bogatstva vitamina, minerala i vlakana. Ipak, iako je riječ o prirodnoj namirnici, pojedine vrste voća mogu sadržavati prilično visoku količinu prirodnih šećera.

Nutricionisti naglašavaju kako šećer u voću nije jednak dodanom šećeru koji se nalazi u industrijski prerađenim proizvodima. Razlog je taj što voće, osim prirodnih šećera, sadrži i vlakna, antioksidanse te druge važne hranjive tvari koje usporavaju apsorpciju glukoze u organizmu.

Unatoč tome, količina šećera može se značajno razlikovati među pojedinim vrstama voća, a neke od njih prirodno su znatno slađe od drugih.

Među voćem koje se često izdvaja po višem udjelu prirodnih šećera nalazi se grožđe. U prosjeku, 100 grama grožđa može sadržavati oko 15 do 16 grama šećera, zbog čega se ubraja među slađe vrste voća. Upravo ta prirodna slatkoća razlog je zašto se grožđe često koristi u proizvodnji sokova, sirupa i vina.

Iako mnogi pretpostavljaju da su banane na samom vrhu po količini šećera, one zapravo sadrže nešto manje nego što se često misli. U prosjeku imaju oko 12 grama šećera na 100 grama, ali su bogate ugljikohidratima koji pružaju brz izvor energije.

Zbog toga su banane čest izbor među sportašima i rekreativcima koji ih konzumiraju prije ili nakon tjelesne aktivnosti kako bi nadoknadili energiju.

Sličnu količinu prirodnih šećera imaju i trešnje, koje prema različitim analizama mogu sadržavati 12 do 13 grama šećera na 100 grama, ovisno o sorti i stupnju zrelosti. Što su trešnje zrelije, njihov je okus slađi, a udio šećera veći.

Uz njih se među slađim vrstama voća često spominju i mango te smokve, osobito kada su potpuno zrele. Njihova izražena slatkoća razlog je zašto se često koriste u desertima, smoothie napitcima ili voćnim salatama.

S druge strane, postoje vrste voća koje imaju znatno manji udio prirodnih šećera.

U tu skupinu ubrajaju se prije svega bobičaste vrste voća, poput jagoda, malina i kupina. Na primjer, 100 grama jagoda sadrži približno 5 do 6 grama šećera, što je gotovo tri puta manje nego u grožđu.

Zbog toga se bobičasto voće često preporučuje osobama koje paze na unos šećera ili žele smanjiti kalorijski unos.

Slična situacija je i s agrumima, poput naranče, limuna i grejpa. Osim što imaju umjeren ili niži udio šećera, agrumi su poznati po visokom sadržaju vitamina C, ali i velikom udjelu vode koji doprinosi osjećaju svježine i hidratacije.

Razlike među vrstama voća pokazuju kako prirodna slatkoća nije jednaka kod svih namirnica, pa se pojedine vrste mogu značajno razlikovati po količini šećera.

Unatoč tome, većina nutricionista naglašava kako voće i dalje ima važnu ulogu u uravnoteženoj prehrani, jer osim prirodnih šećera donosi i brojne vitamine, vlakna i antioksidanse koji su važni za zdravlje organizma.