Iran zaprijetio Balkanu: dvije zemlje u regiji mogle bi postati nove mete. “Nećete mirno spavati”

Sukob između Irana, Sjedinjenih Američkih Država i Izraela posljednjih dana sve snažnije odjekuje i izvan Bliskog istoka, a analitičari upozoravaju da bi se sigurnosne prijetnje mogle proširiti i prema jugoistočnoj Europi.

U tom kontekstu Albanija i Kosovo sve se češće spominju kao potencijalne mete iranskih aktivnosti, osobito nakon što su obje države javno podržale SAD i Izrael u aktualnim sukobima.

Napetosti su dodatno porasle nakon iranskih napada na zemlje Perzijskog zaljeva u kojima se nalaze američke vojne baze. Istodobno su zabilježeni incidenti i u širem području regije – uključujući situaciju u kojoj su iranski projektili oboreni iznad Turske, dok je Iran ranije gađao ciljeve na Cipru.

Sve to potaknulo je rasprave o mogućem širenju sigurnosnih prijetnji i prema Balkanu.

Zašto su Albanija i Kosovo u fokusu?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih se upravo Albanija i Kosovo spominju u kontekstu potencijalnih iranskih meta.

Prije svega, obje su države među prvima u regiji javno podržale američko-izraelske akcije protiv Irana te osudile iranske napade na zemlje Perzijskog zaljeva.

Osim političke potpore Zapadu, važnu ulogu imaju i strateške lokacije na njihovim teritorijima.

Na Kosovu se nalazi Bondsteel, najveća američka vojna baza na Balkanu. Ova baza predstavlja ključnu točku za operacije NATO-a i američkih snaga u jugoistočnoj Europi.

U Albaniji se, pak, nalazi kamp Ashraf 3, u kojem boravi oko 3000 pripadnika organizacije Mujahideen-e-Khalq (MEK). Riječ je o skupini koja predstavlja jednu od najaktivnijih iranskih oporbenih organizacija.

Organizacija, poznata i kao Organizacija narodnih mudžahedina, djeluje u sklopu Nacionalnog vijeća otpora Irana. Važno je istaknuti da su Sjedinjene Američke Države tu organizaciju sve do 2012. godine držale na popisu terorističkih skupina.

Upravo prisutnost ove skupine na teritoriju Albanije često se navodi kao jedan od ključnih razloga dugotrajnih napetosti između Teherana i Tirane.

Novi kibernetički napad potresao Albaniju

Napetosti su dodatno porasle nakon što su albanski mediji izvijestili o novom kibernetičkom napadu koji se pripisuje iranskim hakerskim skupinama.

Meta napada ovoga puta bio je albanski parlament.

Tijekom napada hakeri su objavili elektroničku poštu nekih zastupnika te ostavili poruku koja je izazvala veliku pozornost:

“Nećemo dopustiti da oni koji podupiru teroriste MEK-a mirno spavaju.”

Poruka je brzo odjeknula u regionalnim medijima, a sigurnosni stručnjaci upozorili su da bi takve prijetnje mogle predstavljati dio šire strategije pritiska na države koje pružaju političku ili logističku potporu iranskoj oporbi.

Raniji napadi i reakcija NATO-a

Ovo nije prvi put da se Albanija našla na meti iranskih kibernetičkih napada.

Jedan od najvećih incidenata dogodio se u rujnu 2022. godine, kada je napad pogodio albansku kritičnu infrastrukturu. Nakon tog događaja albanske vlasti dobile su značajnu tehničku i sigurnosnu pomoć SAD-a i Izraela kako bi ojačale svoju kibernetičku obranu.

Taj incident izazvao je i reakciju NATO saveza, koji je tada održao hitan sastanak stalnog vijeća.

Savez je osudio napad na albansku infrastrukturu te izrazio punu potporu Albaniji kao članici NATO-a, naglašavajući važnost zajedničke obrane u slučaju kibernetičkih prijetnji.

Geopolitičke napetosti koje se šire

Analitičari upozoravaju da se aktualni sukob između Irana i zapadnih saveznika ne odvija samo na vojnom planu, već i kroz kibernetičke operacije, političke poruke i strateški pritisak na saveznike.

Zbog prisutnosti američkih vojnih objekata, ali i zbog otvorene političke potpore Zapadu, Balkan se u pojedinim analizama sve češće spominje kao potencijalna zona indirektnog pritiska.

Kosovo i Albanija već su godinama u osjetljivom geopolitičkom položaju, a aktualni događaji na Bliskom istoku ponovno su ih stavili u fokus međunarodne sigurnosne rasprave.

U isto vrijeme sigurnosne službe u regiji prate razvoj situacije, dok se u političkim krugovima sve češće govori o potrebi jačanja kibernetičke zaštite i regionalne sigurnosne suradnje, osobito u kontekstu sve češćih digitalnih napada i prijetnji koje dolaze izvan europskog kontinenta.