Zna se kada dolazi kraj: 72 sata prije smrti ljudi počinju govoriti ove stvari

Gubitak najbližih može otvoriti pitanja na koja mnogi cijeli život ne pronađu odgovor. Upravo se to dogodilo novinarki i autorici Patriciji Pearson, koja je nakon osobne tragedije odlučila detaljnije istražiti posljednje trenutke ljudskog života i ono što im prethodi.

Osobni gubitak kao poticaj za istraživanje

U razdoblju od samo devet tjedana, Patricia Pearson izgubila je sestru i oca. To iskustvo potaknulo ju je da se posveti proučavanju smrti i fenomena koji joj prethode.

“U devet tjedana sam izgubila i sestru i oca pa sam se odlučila posvetiti istraživanju smrti. Shvatila sam da ljudi predosjete kada će umrijeti. U periodu od 72 sata prije smrti počinju govoriti neke stvari”, ispričala je Patricia Pearson, novinarka i autorica knjige “Opening Heaven‘s Door: Investigating Stories of Life, Death, and What Comes After”.

Razgovori s medicinskim osobljem i preživjelima

Svoja saznanja temeljila je na razgovorima s ljudima koji svakodnevno rade s neizlječivo bolesnim pacijentima. Uz to, uključila je i iskustva osoba koje su prošle kliničku smrt i potom se vratile u život.

Takav pristup omogućio joj je uvid u obrasce ponašanja koji se ponavljaju kod osoba u terminalnoj fazi bolesti.

Neobične izjave u posljednja 72 sata

Prema njezinim opažanjima, ljudi u posljednja tri dana života često počinju govoriti o temama koje na prvi pogled djeluju zbunjujuće. Spominju putovanja, traže cipele ili govore da žele ići kući – iako se već nalaze u vlastitom domu.

Radi se o svojevrsnim vizijama koje sugeriraju osjećaj odlaska na neko drugo mjesto.

Potresno iskustvo sestre

Posebno snažan dojam na autoricu ostavilo je iskustvo njezine sestre koja je bolovala od raka dojke.

“Moja sestra je oboljela od raka dojke i dok je ležala na samrti uporno je ponavljala: “Ne znam kako otići”, a spominjala je i neke “nesretne stjuardese””, prisjetila se Patricia.

Iskustva medicinskih djelatnika

Slične situacije potvrđuju i zdravstveni djelatnici koji rade u palijativnoj skrbi. Bolničarka Maggie Kalanan iz Centra za palijativnu skrb u SAD-u opisala je slučaj pacijenta oboljelog od raka gušterače.

Pred sam kraj života postavio joj je pitanje: “Zna li moja žena sve vezano za putovnicu i karte?”

Prema riječima medicinske sestre, takve izjave nisu rijetkost. Navodi kako je bila uz stotine pacijenata u njihovim posljednjim trenucima te ističe da se učestale vizije o putovanju ne mogu smatrati slučajnošću.

Osjećaj odlaska kao zajednički obrazac

Iskustva iz prakse ukazuju na ponavljajući obrazac – ljudi pred smrt razvijaju snažan osjećaj da negdje odlaze. Taj osjećaj često se manifestira kroz simboliku putovanja, pripreme ili traženja određenih stvari.

Ovakve pojave u medicinskoj literaturi sve se češće opisuju kao dio prirodnog procesa umiranja, osobito u kontekstu palijativne skrbi.

Vizije preminulih osoba pred kraj života

Još jedan fenomen koji se javlja kod umirućih osoba odnosi se na viđenje preminulih članova obitelji. Istraživanje koje su proveli psiholozi dr. Karlis Osis i dr. Erlendur Haraldson sa Islandskog sveučilišta pokazalo je da mnogi pacijenti neposredno prije smrti doživljavaju takve susrete.

Prema njihovim nalazima, ti doživljaji nisu povezani s uzimanjem lijekova, što dodatno intrigira znanstvenu zajednicu.

Slučaj Audrey Scott

Među ispitanicima bila je i 84-godišnja Audrey Scott, koja je umirala od raka. U svojim posljednjim trenucima tvrdila je da joj u posjet dolazi njezin posvojeni sin Frankie, koji je preminuo nekoliko godina ranije.

Opisala je kako ulazi u sobu i mirno sjedi pored nje u fotelji.

Širi kontekst istraživanja smrti

Slična opažanja zabilježena su i u drugim istraživanjima diljem svijeta. Stručnjaci koji rade u hospicijima često navode kako pacijenti u završnoj fazi života imaju vizualne ili emocionalne doživljaje koji uključuju preminule osobe ili osjećaj odlaska na put.

Ovakva iskustva sve se više proučavaju u okviru psihologije i medicine, posebice u kontekstu razumijevanja procesa umiranja i pružanja podrške pacijentima i njihovim obiteljima.