Poznata sportašica otkrila tajnu koja ledi krv u žilama: ‘Silovali su me dva tjedna prije olimpijskog zlata!’

Austrijsko-češka paraolimpijska sportašica Carina Edlingerová, jedna od najuspješnijih biatlonki i skijašica trkačica u para sportu, posljednjih je dana ponovno u središtu pozornosti svjetske javnosti. Razlog nije samo njezin sportski uspjeh, već potresna ispovijest koja je šokirala mnoge.

Na Zimskim paraolimpijskim igrama u Milanu i Cortini 2026. osvojila je srebrnu medalju u biatlonu, čime je Češkoj donijela prvu paraolimpijsku medalju nakon 16 godina. No slavlje je ubrzo zasjenila priča koju je odlučila podijeliti s javnošću.

Edlingerová je otkrila da je samo dva tjedna prije osvajanja zlatne medalje na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2022. godine bila žrtva silovanja.

To priznanje bacilo je novo svjetlo na niz zdravstvenih problema koji su godinama zbunjivali liječnike i stručnjake.

Nekoliko dana prije utrke u Pekingu, u kojoj je osvojila zlatnu medalju, sportašica je doživjela dramatičan zdravstveni kolaps. U jednom trenutku ostala je potpuno paralizirana od vrata prema dolje.

Pronađena je kako nepomično leži na podu, nesposobna obavljati i najjednostavnije radnje poput hranjenja ili odijevanja. Liječnici tada nisu mogli pronaći jasno objašnjenje za takvo stanje.

Godinama kasnije, nakon njezina javnog priznanja, postalo je jasnije da je riječ o ekstremnoj reakciji organizma na psihološku traumu.

“Ispostavilo se da sam imala najekstremniju reakciju na traumu koju su liječnici ikad vidjeli”, objasnila je u jednom intervjuu.

Život Carine Edlingerové od ranog djetinjstva obilježen je brojnim izazovima. Rođena je u Austriji, a već u djetinjstvu suočila se s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

U dobi od 12 godina liječnici su joj dijagnosticirali Stargardtovu bolest, rijetko genetsko stanje koje uzrokuje postupni gubitak vida.

Taj trenutak bio je prekretnica u njezinu životu.

Prema vlastitom svjedočanstvu, liječnici su joj tada rekli: “Djevojčice, tvoj život je praktički gotov. Zaboravi snove, potraži socijalnu pomoć i razmišljaj o potpomognutom stanovanju.”

Umjesto da je takve riječi slome, u njoj su probudile snažan prkos.

Tijekom školovanja suočavala se s vršnjačkim zlostavljanjem, dok su pojedini učitelji vjerovali da ima poteškoća s učenjem. U tom razdoblju prolazila je kroz teške epizode depresije i suicidalnih misli.

“Ne znam koliko sam puta pomislila da jednostavno više ne mogu živjeti”, priznala je.

Prekretnica u njezinu životu dogodila se kada je pronašla spas u sportu.

U mladosti se natjecala u skijaškom trčanju s potpuno zdravim sportašima, a u jednom trenutku bila je i peta u Europi u svojoj kategoriji.

Kako joj se vid s godinama pogoršavao, sa 16 godina odlučila je prijeći u para sport, gdje je nastavila graditi impresivnu karijeru.

“Konačno sam pronašla osjećaj doma. U para svijetu nisam bila drugačija ili čudna, bila sam samo sportašica. I dalje sam to bila ja, Carina”, rekla je.

Već u prvoj sezoni ostvarila je izvanredne rezultate – osvojila je dva naslova svjetske prvakinje, brončanu medalju i ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu, čime je postala jedna od najvećih mladih zvijezda para sporta.

U najtežim trenucima nakon traumatičnog događaja, važnu ulogu u njezinu oporavku imao je crni labrador Riley, koji je 2019. postao njezin pas vodič.

Njihova povezanost ubrzo je postala poznata diljem svijeta.

“Uvjerena sam da me na neki način spasio. Dobila sam nekoga o kome se moram brinuti i osjetila sam ljubav bez obzira na unutarnju bol”, rekla je.

Na Paraolimpijskim igrama u Pekingu Riley je bio uz nju i u jednom od najupečatljivijih trenutaka – Edlingerová ga je dovela na pobjedničko postolje dok je primala medalju.

“Moja pas vrijedi više od bilo koje medalje. Sport je sjajan, ali život je puno više od toga.”

Nakon godina koje je opisala kao teško razdoblje unutar austrijskog sportskog sustava, obilježeno nedostatkom podrške i zlostavljanjem, donijela je i važnu osobnu odluku.

Odlučila je promijeniti sportsko državljanstvo i nastupati za Češku, preuzevši prezime Edlingerová.

Tada je započela novo poglavlje karijere i prešla u biatlon, disciplinu u kojoj je morala savladati potpuno nove vještine.

Kako bi naučila pucati, često je gledala televizijske prijenose natjecanja i analizirala tehniku drugih sportaša, razvijajući vlastiti stil.

Ta neobična metoda treninga ubrzo joj je donijela rezultate, a uspjesi su nastavili dolaziti i na najvećim natjecanjima.

Srebrna medalja u Milanu i Cortini 2026. samo je posljednje poglavlje u karijeri sportašice čiji je život obilježen nevjerojatnom upornošću i nizom osobnih borbi koje su dugo ostale skrivene od javnosti.