Za sve umirovljenike 450 eura? Prijedlog koji bi mogao izbrisati razliku između 15 i 35 godina staža

Rasprave o budućnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj ponovno su u fokusu, a ključna tema postaje mogućnost uvođenja zajamčene minimalne mirovine koja bi značajno utjecala na život velikog broja umirovljenika. Ideja, koja se sve češće spominje u političkim krugovima, otvara niz pitanja o održivosti sustava, pravednosti i odnosu između rada i mirovinskih primanja.

Politička najava i obećanja Vlade

Predsjednik Stranke hrvatskih umirovljenika Veselko Gabričević izjavio je da postoji politički konsenzus o potrebi definiranja najniže mirovine. U razgovoru za N1 naglasio je: „Premijer Andrej Plenković se usuglasio, dogovorili smo da će se odrediti koja je najniža mirovina. To se pokušavalo nekoliko puta, ali sada kažem da ćemo to dogovoriti“.

Prema njegovim riječima, cilj Vlade je povećati broj umirovljenika koji žive iznad granice siromaštva. Takav potez, ako se realizira, predstavljao bi jednu od značajnijih intervencija u mirovinski sustav posljednjih godina.

Crnogorski model kao inspiracija

U pozadini ove inicijative nalazi se primjer Crne Gore, koja je prije dvije godine napravila radikalan zaokret. Minimalna mirovina ondje je povećana s 147 na čak 450 eura, čime je praktički utrostručena. Danas prosječna mirovina u toj zemlji iznosi oko 510 eura, dok prosječna plaća doseže približno tisuću eura.

U usporedbi s time, u Hrvatskoj prosječna mirovina iznosi oko 700 eura, dok je prosječna neto plaća blizu 1500 eura. Upravo ta razlika između minimalnih i prosječnih mirovina otvara pitanje može li se sličan model primijeniti i u domaćem sustavu.

Moguće posljedice izjednačavanja mirovina

Uvođenje jedinstvene minimalne mirovine, kakvo postoji u Crnoj Gori, značilo bi da bi osobe s minimalnim stažem i oni s dugogodišnjim radnim vijekom mogli primati gotovo isti iznos. Takav pristup izaziva ozbiljne dileme.

Primjerice, radnik koji je radio 15 godina i primao minimalnu plaću trenutno može ostvariti oko 235 eura mirovine, dok onaj s 35 godina staža može dobiti oko 550 eura. U slučaju primjene crnogorskog modela, oba bi primatelja završila s istim iznosom, što dovodi u pitanje motivaciju za dulji rad i redovito plaćanje doprinosa.

Time se otvara i šira rasprava o potencijalnom poticanju rada na crno te o slabljenju veze između uplata u sustav i prava koja iz njega proizlaze.

Struktura umirovljeničke populacije u Hrvatskoj

Podaci pokazuju da u Hrvatskoj postoji značajan broj građana s vrlo niskim mirovinama. Oko 130 tisuća korisnika starosnih mirovina ima manje od 23 godine staža, a njihove mirovine kreću se između 200 i 300 eura.

Istodobno, više od 300 tisuća ljudi prima najniže mirovine, a njihov broj kontinuirano raste. Razlog tome leži i u činjenici da se razlike u plaćama smanjuju te sve više zaposlenih prima iznose bliske minimalnoj ili medijalnoj plaći, koja trenutno iznosi nešto više od 1200 eura neto.

Povijesni kontekst i uloga drugog stupa

Hrvatska je imala sustav minimalnih mirovina sve do 1998. godine, kada je provedena velika mirovinska reforma i uveden drugi stup. Iako je drugi stup akumulirao značajna sredstva, praksa pokazuje da dvije trećine njegovih korisnika od njega nemaju izravne koristi jer se njihova štednja preusmjerava u državni proračun.

Ova činjenica dodatno komplicira raspravu o reformama jer ukazuje na strukturne slabosti postojećeg sustava.

Upozorenja stručnjaka

Ekonomski stručnjaci upozoravaju na rizike naglih promjena. Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta Zagreb ističe složenost situacije: „Jako je teško izaći iz sustava najniže mirovine prema godinama staža a da se ne napravi nepravda“.

On dodatno naglašava važnost ravnoteže između solidarnosti i pravednosti: „Da sam na vlasti, ozbiljno bih razmišljao o povećanju stope mirovinskih doprinosa i zaustavio bih sve isplate naknada mimo plaća, a ne bih otvarao novi prostor za izbjegavanje plaćanja doprinosa. Ako netko radi dulje i uplaćuje više, logično je da očekuje bolju mirovinu. Solidarnost je dobra, ali mora postojati i uzajamnost između uplata i prava“.

Kako to rade druge europske zemlje

Minimalne mirovine u Europi znatno variraju i kreću se od 200 do 1200 eura, ovisno o državi. No većina zemalja uvodi dodatne uvjete kako bi očuvala motivaciju za rad.

Primjerice, pravo na minimalnu mirovinu često je vezano uz dob od 67 ili 70 godina, dulji radni vijek ili imovinski cenzus. U Sloveniji se minimalna mirovina od 700 eura ostvaruje tek nakon 40 godina staža.

U Nizozemskoj je sustav još specifičniji – za punu državnu mirovinu od oko 1200 eura potrebno je živjeti u zemlji 50 godina, pri čemu se svaka godina boravka vrednuje s dva posto ukupnog iznosa.

Izazovi i otvorena pitanja

Potencijalno uvođenje minimalne mirovine u Hrvatskoj ne bi bilo samo socijalna mjera, već duboka strukturna promjena. Ključno pitanje ostaje kako postići ravnotežu između zaštite najugroženijih i očuvanja principa pravednosti.

Dodatno, sve češće se spominje i potreba ukidanja poreza na mirovine, što bi moglo dodatno rasteretiti umirovljenike, ali i otvoriti nova fiskalna pitanja.

U okolnostima starenja stanovništva i sve većeg pritiska na javne financije, svaka odluka o reformi mirovinskog sustava imat će dugoročne posljedice za cijelo društvo.