Gardašević “Premijerova teza da vlast mora kontrolirati Ustavni sud je politički vulgarna i znači kraj ustavne države”

U trenutku kada se rasprava o ključnim pravosudnim funkcijama u Hrvatskoj dodatno zaoštrava, sve glasnije upozorenje dolazi iz akademskih krugova. Povezivanje izbora predsjednika Vrhovnog suda s imenovanjem sudaca Ustavnog suda izazvalo je ozbiljne reakcije stručnjaka, koji upozoravaju na moguće posljedice takvog pristupa.

Sporna ideja povezivanja dvaju izbora

Predstojnik Katedre ustavnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu Đorđe Gardašević jasno se usprotivio prijedlogu da se izbor predsjednika Vrhovnog suda uvjetuje istodobnim imenovanjem sudaca Ustavnog suda.

“Primijetio sam da predsjednik vlade i njegove stranačke kolege imaju ideju o povezivanju izbora predsjednika Vrhovnog suda i sudaca Ustavnog suda i moram reći da je takav prijedlog protivan Ustavu. Nedopustivo je vezati ta dva izbora”, naglašava profesor ustavnoga prava Đorđe Gardašević za N1

Takav model, prema njegovim riječima, izravno zadire u ustavni poredak i ne može se opravdati političkim interesima ili trenutnim odnosima snaga.

Ustavni sud kao kontrolor vlasti, a ne obrnuto

U središtu kritike nalazi se i šira politička teza o ulozi parlamentarne većine u izboru sudaca Ustavnog suda. Gardašević takav pristup ocjenjuje krajnje problematičnim.

“Ustavni sud po definiciji kontrolira vlast, a ne vlast njega. Premijer Andrej Plenković je glavna osoba koja se pojavljuje kao očiti zagovornik političkih strujanja koja idu prema zarobljavanju institucije Ustavnog suda. On i drugi članovi HDZ-a kaže da po logici parlamentarne većine moraju imati većinu u Ustavnom sudu, ali to je politički vulgarna teza i to bi bio kraj ustavne države i ne bismo imali o čemu dalje razgovarati “, upozorava Gardašević za N1

Ističe kako bi takav scenarij doveo do potpunog narušavanja ravnoteže vlasti i potkopao temeljne principe ustavnog sustava.

Opasnost od “zarobljavanja” institucija

Gardašević dodatno upozorava da bi potpuna dominacija parlamentarne većine nad Ustavnim sudom imala ozbiljne posljedice. Prema njegovu stajalištu, takva institucija izgubila bi svoju osnovnu funkciju.

U tom slučaju, Ustavni sud više ne bi bio neovisni arbitar, već tijelo koje potvrđuje odluke političke većine. Takav razvoj događaja, smatra, bio bi čak opasniji nego situacija u kojoj Ustavni sud uopće ne postoji.

Reakcija Ustavnog suda kao nužnost

Profesor ustavnog prava smatra kako Ustavni sud ne bi smio ostati pasivan u aktualnim okolnostima. Naglašava potrebu institucionalne reakcije kako bi se očuvala njegova neovisnost.

Također ističe da bi sud morao reagirati i zbog vlastitog položaja, ali i zbog šireg ustavnog poretka koji je, prema njegovim riječima, doveden u pitanje.

Vrhovni sud i ravnoteža vlasti

Posebno problematičnim smatra ideju povezivanja izbora predsjednika Vrhovnog suda s imenovanjem ustavnih sudaca. Naglašava kako je riječ o funkcijama koje pripadaju različitim granama vlasti.

Predsjednik Vrhovnog suda, kao predstavnik sudbene vlasti, ima ustavnu težinu usporedivu s premijerom i predsjednikom Republike, što dodatno naglašava neprihvatljivost uvjetovanja izbora.

Prema Gardaševiću, takvo povezivanje predstavlja ozbiljan poremećaj u funkcioniranju sustava vlasti te zahtijeva jasnu reakciju kako bi se spriječilo narušavanje ustavne ravnoteže.